Povijest

Dr. Andrija Živković, sin Ivana i Marije r. Dahm, rođen je 23. studenoga 1886. godine u slavonskom mjestu Sikirevci (Brodsko-posavska županija). U rodnome mjestu završava osnovnoškolsko obrazovanje. Gimnaziju započinje u Vinkovcima (1898./1899.), a nastavlja ju u Osijeku (1899.-1906.) gdje je 1906. godine položio ispit zrelosti s izvrsnim uspjehom.

U razdoblju od 1906. do 1913. kao pitomac Papinskog zavoda Germanicum et Hungaricum na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu studirao je filozofiju i teologiju. U Rimu je postigao 12. srpnja 1909. doktorat iz filozofije i 25. lipnja 1913. doktorat iz teologije. Za svećenika je zaređen u Rimu 28. listopada 1912. g.

Nakon završenoga studija te svećeničkog ređenja vraća su u domovinu i u rodnu Đakovačku ili bosansku i srijemsku biskupiju gdje vrši brojne službe. Bio je imenovan duhovnim pomoćnikom u Nuštru, ali je vrlo brzo postao profesor na liceju u Đakovu. Godine 1914. imenovan je profesorom na Visokoj bogoslovskoj školi u Đakovu. Godine 1918. imenovan je urednikom „Glasnika biskupije Bosanske i Srijemske koji je bio obogaćen mnogim njegovim prilozima. Počasnim papinskim komornikom imenovan je u srpnju 1916., a tajnim komornikom 1923. godine.

Na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu dr. Živković je ukazom kralja Aleksandra 28. veljače 1925. imenovan profesorom moralnog bogoslovlja. Službu sveučilišnog profesora obavljao je sve do umirovljenja 1953. godine. Kroz dugi niz godina svoje profesorske karijere obavljao je razne akademske službe. Četiri je puta bio dekan Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu, dvije godine rektor Sveučilišta u Zagrebu (1938.-1940.) te kroz deset semestara i član sveučilišnog senata. U akademskoj godini 1940./1941. izabran je na dužnost prorektora. Rektorsku službu vršio je u najtežim prilikama, kada su politička previranja u Zagrebu i svijetu bila na vrhuncu, a Drugi svjetski rat na početku. U takvim prilikama policija upada na Sveučilište i krši njegovu tradicionalnu autonomiju, a rektor ostaje nemoćan nad događajima. Dr. Živković bio je predsjednik Odbora za podmladak, koji je podupirao mlade znanstvenike u istraživanju i usavršavanju u okviru sveučilišnih institucija.

Mali broj hrvatskih teologa i duhovnih pisaca može se pohvaliti brojnim i svestranim literarnim opusom kakav pronalazimo kod dr. Andrije Živkovića. Njegovo je oko vješto uočavalo problematiku suvremenog života i čovjeka. Želeći dati odgovore na pitanja svoga vremena stvarao je djela trajne vrijednosti u kojima se osjećala životna svježina i strogo znanstvena metoda. Neumorno je pisao, prevodio, izdavao te se kritički osvrtao na različite znanstvene članke. Napisao je mnoštvo prikaza i recenzija.

Sve je to osvjetljavalo njegovu ulogu eklektika koji je svoje znanstveno usmjerenje pronalazio unutar različitih teoloških disciplina, ali vrelo njegova rada i interesa bila je etičko-moralna problematika. Iz toga područja piše i svoje životno djelo Katoličko moralno bogoslovlje koje u sebi sažima i predstavlja prvi sustavni znanstveni prikaz cjelokupnoga moralnoga nauka, namijenjenog ponajprije studentima.

Mons. dr. Andrija Živković svojim je životom i djelovanjem ostavio snažan pečat u razvoju teološke misli na hrvatskom prostoru. U svom je pedagoškom radu bio iznimno cijenjen, a na znanstvenom polju percipiran kao duboki mislilac. Umire u Zagrebu 10. siječnja 1957., u 71. godini života i 45. godini svećeništva. Pokopan je u crkvi Krista Kralja na Mirogoju.